adam i eva

Da li je žena postala od Adamovog rebra?

Ovo pitanje samo po sebi svakom čitatelju Biblije nameće potvrdni odgovor. Međutim, mnoge riječi i pojmovi hebrejskog izvornika koji je kasnije preveden na grčki i latinski, pa onda i na druge svjetske jezike nedostatno su nespretno ili čak pogrešno prevedeni. Ovo pitanje je zapravo od velike važnosti i čini jedan od izvora tradicionalnog shvaćanja odnosa žene i muškarca u zapadnom svijetu. Kako bi razjasnili o čemu se radi, u nastavku pročitajte kratki, ali sadržajan tekst dr. Nicholasa J. Schasera.

 

Rebro ili polovica?

 

Većina prijevoda Postanka 2:21-22 glasi: “I GOSPOD Bog je učinio da Adama obuzme dubok san te je zaspao; onda mu je uzeo jedno od njegovih rebara, a ono mjesto zatvorio mesom. I od rebra, što ga je GOSPOD Bog uzeo od čovjeka, načinio je ženu te ju doveo čovjeku.

 

Opis žene napravljene od muškog “rebra” doveo je do pogrešnog zaključka da su žene inferiorne od muškaraca jer potječu iz jednog malog dijela muške anatomije. Ipak, hebrejska riječ צלע (tsela) ne znači “rebro”, već prije “strana”. U Izlasku, na primjer, Bog je rekao Mojsiju da napravi četiri zlatna prstena za Kovčeg saveza, “dva prstena s jedne strane (צלע; tsela) i dva prstena s druge strane (צלע; tsela)” (Izl 25:12). Isto tako, kada Bog uzme jednu tselu od muškarca kako bi stvorio ženu, to znači da Eva dolazi s cijele strane ili polovice Adamovog tijela, a ne iz jednog rebra.

 

Adamove vlastite riječi pojašnjavaju da Eva dolazi s jedne od njegovih strana kada za svoju ženu izjavljuje: “Evo napokon, kosti od mojih kostiju i tijelo od moga tijela!” (Post 2:23). Da je Eva stvorena samo od čovjekova rebra, Adam bi jedino mogao reći kako je ona “kost od njegove kosti”. Kao Adamove kosti i tijelo, žena je muškarčeva “druga polovica”. Kada se muškarac i žena priljube jedan uz drugoga i postanu “jedno tijelo” (Post 2:24), dvije jednake polovice čovječanstva ponovno su spojene. Primordijalni par u Postanku predstavlja Božju viziju jednakosti i komplementarnosti među spolovima.

 

 

Duboki san – ekstaza

 

Sada kad smo saznali da je Bog prepolovio Adama i iskoristio cijelu njegovu polovicu kako bi stvorio ženu, ostaje pitanje kako je Bog uspio podijeliti Adama bez da ga je ubio i zadržava li samo polovicu svog tijela nakon Evinog dolaska?

 

Prema Postanku, “Gospodin Bog je učinio da dubok san padne na Adama, i dok je spavao, uze jednu od njegovih strana” (Post 2:21). Za čitatelje modernog hebrejskog, Adamov “duboki san” (תרדמה, tardemah) označavao bi spavanje bolničkog pacijenta pod anestezijom. Međutim, praksa anesteziologije bila je nepoznata u starom Izraelu pa tako Postanak nema na umu modernu medicinu. Umjesto fizičkog sna, tardemah označava vizionarski trans. Kasnije u Postanku, kada je “riječ Gospodnja došla Abramu u viziji… dubok san (tardema) pao je na Abrama” (Post 15:12). Usred Abramovog tardema, on postaje zavjetni svjedok Božjeg bezuvjetnog obećanja Kanaana (Post 15:13-21).

 

Kao i kod Abrama, kada Adam zapada u “duboki san”, on zapravo ulazi u vizionarski trans. Zapravo, starogrčka verzija hebrejske Biblije, Septuaginta, prevodi tardema sa ἔκστασις (ekstasis) – doslovno “stajati izvan sebe” (usp. hrvatska riječ “ekstatičan”). Židovski prevoditelj Septuaginte shvatio je hebrejsku tardemu kako bi ukazao na to da Adam izlazi izvan sebe u transu i ima viziju svog tijela podijeljenog na dva jednaka dijela. Umjesto da fizički podijeli Adama, Bog mu daje viziju da mu pokaže značenje odnosa koji će imati sa svojom ženom: potpuno ravnopravno partnerstvo s osobom koja čini njegovu “drugu polovicu”.

 

Zaključak

Ovaj kratki ali otkrivajući članak dr. Schasera divan je primjer kako origanalni tekstovi i razumijevanje njihova značenja u skladu sa tadašnjom židovskom tradicijom i poimanjem duhovnosti mogu biti od velike pomoći u širenju, produbljivanju i pojašnjenju slike o Ocu nebeskom koju imamo. 

Po mojem vlastitom iskustvu nabitniji za shvaćanje Pisma jest Duh Sveti koji nam ih i otkriva, jer čak i sa najboljim prijevodima, a bez Duha ne možemo proniknuti u Božju misao koju nam iznosi. (Lk 24:44-45) Međutim, kad nas Duh Kristov vodi, onda nam ovakve poslastice još više otkrivaju veličanstvenost našeg Oca nebeskoga. Svakoga tko još nije predao svoj život Isusu Kristu i primio Duha Svetoga želim od srca da ga zaželi upoznati i da ga pozove u svoj život. Više o Isusu Kristu pročitajte ovdje

 

Nek vas Bog obilno blagoslovi svojim mirom i vjerom.
Luka Rocco

 

Podjelite ovaj članak

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on print
Share on email